Dobrodošli na jubilarno 10. izdanje Nosi se festivala. 

​

Nosi se je krenuo iz Zadra 2016. godine kao smotra vlastitih radova pod nazivom “Nosi se Teatro VeRRdi kolekcija 2015/2016”. Već sljedeće godine smotra je proširila spektar višednevnih izvedbi na gostujuće domaće i međunarodne suradničke organizacije da bi se unutar programa, u četvrtoj godini razvio razgovorni znanstveni format pod nazivom “Diskurzivni relej”. Time je sadržajno i formom zaokružen dijalektički i festivalski karakter programa. Ovakav razvojni postupak omogućio je kontekstualnost izvedbenih umjetnosti kroz refleksivni diskurs otvoren za publiku, neposredno, bez ograda, na mediteranskom trgu ili ulici. “Može se reći i da je festival oduvijek funkcionirao kao forma otvorenog banketa, ali ništa manje i kao mjesto u kojem kultura otvara svoje najprovokativnije, najbolnije točke daljnjoj raspravi – i to u okrilju sigurnosti svenarodnog slavlja.” N. Govedić, NL, 2023.

 

U desetljeću intenzivnog druženja stotinjak stručnjaka iz područja umjetnosti i znanosti komuniciralo je druželjubivo međusobno i s publikom imenovane festivalske teme od važnosti za vježbanje spoznaje. Neke od tih ljudi imali smo privilegiju slušati u kraj njihovog života. Na žalost, neke od njih više nećmo imati priliku susreti među nama živima, zahvalni što su bili s nama.

 

U agora styleu, pod vedrim nebom zakljinjali smo se protiv rata, otuđenja Mediterana koji se opire u drskosti, uznosili disidentski jezik i rokenrol, propitivali etiku i estetiku sekularne duhovnosti, inaugurirali pojam kolektivnog protagonista, iz ništavila gradili nove početke, maštali i zazivali revolucije, bar osobne i misaone ako ne i društveno pokretačke; uvijek s fokusom na djelatnost kojom se bavimo u odnosu na dominantne narative i modele pristupa obavljanju javnog djelovanja.

 

I da: uvijek smo bili provokativni i politični u interesu istine i slobode.

 

Od 2023. godine Teatro VeRRdi povlači sve svoje programe iz Zadra zbog neslaganja sa zadarskom kulturnom politikom. “Zašto bi se Jure Aras pravio da je posve normalno da Zadar financira pseudoturističke manifestacije, ali ne i nezavisnu kulturu?” N. Gvedić, NL, 2023. Taj čin, treba li čuditi, zadarsku kulturnu politiku ostavlja ravnodušnom, a naša publika i zadarska scena postaje kolateralna žrtva tog radikalnog i rizičnog postupka. Beskorisno.

U tim novim konstalacijama Nosi se festival nastavlja svoju programaciju u Benkovcu, gradiću koji motivira svojom mediteranskom drčnošću jakih kontrasta urbanog i ruralnog ambijenta i obećava: (nama toliko dragu) - konfrontaciju. 

 

Obećanje se ispunilo nesmiljenim intenzitetom. KLIKNI ZA LINK

 

Rizik našeg provokativnog karaktera… hm, da li se isplatio? Izazvao je erupciju društvene histerije u Benkovcu 2025. protiv sebe i svih koje nastoji zastupati. Kao rezultat toga festival je sad proračunski i energetski pokošen. Međutim, važno je da festival preživi takav udarac kako u svom interesu tako i u interesu demokratskog poretka. Da se ne da izbaciti iz ravnoteže, nego naprotiv! - da je uspostavlja.

 

Umjesto slavljeničke raskoši ove godine imamo kvantitativno najskromniji program ali zato idemo s progresivnim imenima u meritum stvari.

 

ZaNosimo se idejom humanizma - u središtu je Čovjek: žilava mašina želja i vjerovanja koji više ne mora prizivati maštovite slike o kraju svijeta jer su mu već golo pred očima! (Uzmimo samo primjer kontaminacije pitke vode.)

 

Pod idejom humanizma ovdje ne mislimo strogo u znastvenom pojmu filozofskog pravca, već tražimo u teoriji putokaz ljudskosti, suosjećanja, ravnopravnosti i održivosti - do golog preživljavanja.

 

Cijeli je svijet jedna dinamika dijalektike društvenih konstrukcija i silnica i u tom smislu ne treba tražiti zajedništvo suprotstavljenih strana već upravo konfrontaciju, kao i do sad. Demokratski poredak ne znači samo pravo glasa i izbora predstavnika, niti nedajbože samodopadnu i sebičnu vladavinu većine bez utjecaja, već i aktivno promišljanje društvenih odnosa svakog pojedinca s odgovorinim osjećajem za ravnopravnost unutar zajednice i s pažnjom na prirodu i njezine resurse koji nam život znače. Ne treba pri tom očekivati približavanje suprotstavljenih strana već bi se trebali nadati dijalektici koja napredak usmjerava održivom načinu odnosa društva u cjelini. Prvi uvjet je nenasilna komunikacija i sloboda govora. Drugi: otpor kapitalizmu.

 

Kapitalizam je opijum za narod, samo puno bolje naplaćen.

 

Kapitalizam danas, možda, pokazuje svoje najgore lice do sad, baš zato što mu ne ide baš najbolje, a pod ruku s njim i nacionalizam koji stvarnost maskira mitovima i dirigira kakofonijom identitetskih značenja - tome nam je suprotstaviti se. Ključ je u jasnim humanističkim odnosima solidarnosti i ekonomičnosti koje smo više puta u povijesti kao društvo dogovarali, dominantno nakon tragičnih svjetskih događaja; pa se to zaboravlja i krši. Te dogovore treba obnavljati i unapređivati: socijalizmom, komunizmom, zen budizmom ili, zašto ne - kršćanstvom, samo ni pod koju cijenu fašizmom.

​

Okanimo se unaprijed dogovorenog sukoba, vremena nikom ne idu na ruku osim demonu kapitala koji ima tendenciju da se grupira sve krupniji u sve manje grupe pa i oni koji se kunu u njega od njega i stradavaju. (osvrnimo se na onečišćenje tla u kojem kriteriji nacije i pripadnosti jednoj društvenoj zajednici ne igraju nikakvu ulogu, pripadnost se mjeri samo po načelu kapitala koji se beskrupulozno koristi kriminalnim radnjama unutar pripadnosti kriminalnim miljeu). Preispitujmo vlastite identitete i pokušajmo naći harmoniju vjere u solidarnog čovjeka svjesni ograničenja vlastite egzistencije. Granice treba postavljati, nesumnjivo - samo je pitanje prema kojim kriterijima, prema kome i na koji način. Nacionalizam je u povijesti razvoja ljudskih društava imao i svoje pozitivne procese emancipacije zajednica. Danas je on uglavnom agresivna iluzija koja služi kapitalu i kriminalu. Nacionalno smo emancipirani dovoljno da bismo trebali smaknutu socialnu misao iz dvadesetog stoljeća ponovo vraćati na historijsku scenu u 21. stoljeću, s novim iskustvom, za dobrobit čovječanstva. I to nije samo utopija, pokazuju nam to primjeri na europskoj i svjetskoj razini gdje i veliki gradovi poput Graca i New Yorka vode ljudi s lijevog spektra scene. Nema govora o tome da je socijalizam sišao sa svjetske pozornice zauvijek. On se, kako je i predviđeno u samoj njegovoj teoriji nastanka u mukama transformira, preispituje i vraća na svoje početke da bi našao novi put. Kapitalizam u svojoj srži takvu preispitujuću karakteristiku nema! - i to je ono što ga čini bešćutno destruktivnim. Iako je uvijek stvar u čovjeku, jer on je u konačnici protagonist promjene, ne treba zamijeniti tu činjenicu s idejom da će s boljim čovjekom kapitalizam biti bolji. Ne: u sistemu je problem! - i čovjek toga mora postati svjestan. Jer naravno da ima dobrih kapitalista, kao što ima i dobrih nacionalista. Važno je razumijevanje što nam ti sistemi i vjerovanja donose i odnose unutar društvenih odnosa.

 

Provokacije se ne odričemo, ona iznenađuje i izaziva spontanu reakciju; smijeha, srdžbe, tuge, radosti… Izbjegavamo dogovorene konformirane odnose bez progresije, oni sude u naprijed. Različit je smijeh kojem se predajemo pristigli na najavljenu komediju, od smijeha koji nas neočekivano iznenadi. Prvo je unaprijed dogovorena mehanika očekivanja koja potvrđuje ono što već znamo - to je put prema neprihvaćanju novog. Ono što ne znamo ili tek slutimo oslobađa se iznenađenjem kao odskočnom daskom prema spoznaji i ushitu. To je naša misija i njoj ostajemo vjerni, kao i Domovini. Solidarno, lokalno i globalno. 

 

Pozivamo se na sudjelovanje, na slavlje promišljanja, znanje i humor, da ukrštamo stavove, suprotstavljeni ili u zajedništvu, kako god, pa da se ako Bog da iznenadimo i zabavimo. (možda i bude nešto od nas različitih)

 

Za Nosi se

Za Benkovac

Zanosi se idejom humanizma!

​

Juraj Aras, umjetnički direktor Nosi se festivala, 13. 8. 2026.